Da li se dovoljno ljubimo?
11/24/2011
Poljubac najcesce najavljuje pocetak intimnog zblizavanja ili ljubavne
veze, ali, poljupcem se takodje obelezava i kraj ljubavne veze ili
odvajanje, tj. rastanak dve osobe (ne mora uvek biti rec o ljubavnoj
vezi).
Naime, poljubac je obicno prvi "prepoznatljivi signal", vatrene zelje
ili pozude za razmenom ljubavi sa drugom osobom. Ali, vremenom poljubac
postaje i glavni indikator - pokazatelj, koji otkriva kvalitet i tok
ljubavne veze - kako ljubavni odnos izmedju dve osobe funkcionise,
odnosno da li je nesto uredu ili ne?
Naucnici su ustanovili izmedju ostalog da je poljubac rezultat ili
posledica hemijskih reakcija u ljudskom organizmu i psiholoska potreba.
Od doba puberteta pa nadalje broj pljuvacnih zlezda se neprekidno
povecava. Zatim, u tom periodu se bude i osecanja koja vremenom
pojacavaju zelju da volimo i da budemo voljeni.
Dakle, nasa zelja da poljubimo nekog je bioloske prirode i psiholoska
potreba! Ukoliko je ta zelja jaca, utoliko su izrazene i hemijske
reakcije u nasem organizmu. Cesto i sami primecujemo da su nam usne
"punije", rumenije i toplije od same pomisli da poljubimo nekog.

Ipak, voma je vazno kakvog je intenziteta poljubac i da li je on iskren i "od srca". Mnogi psiholozi isticu da je cin ljubljenja, mnogo intimniji cin od sexualnog odnosa. U prilog ovoj njihovoj tvrdnji cesto se navodi ponasanje prostitutki, koje odbijaju i ne vole da se ljube sa svojim klijentima.
Razvojem savremenog industrijskog drustva, kao i daljim prodorom tehnologije koji namece nova ili savremena pravila zivota i ponasanja, stvorio se i odredjeni jaz medju ljudima, pre svega u izrazavanju svojih emocionalnih potreba. Paradoksalno zvuci, ali "danak" razvijene civilizacije (narocito one koja zivi u strogo urbanim sredinama) i savremenog nacina zivota dovodi od ogromnog otudjenja i emocionalne usamljenosti - slika dasnjeg sveta izgleda tako: da initimniju, prisniju i emocionalniju vezu izmedju sebe imaju ljudi koji zive u primitivnijim sredinama, nego ljudi koji zive u svetskim metropolama, kao i u velikim i modernim gradovima ili u elitnim zonama.
Dakle, dobro je da se covek neprekidno razvija, ali, ukoliko pri tome zanemari svoj duh i svoju esenciju (dusu i osecanja), onda nemonovno dolazi i do zastranjivanja. Ili, kao sto kaze stara poslovica: "Slobodno setajte sumom, ali nemojte izgubiti svoje drvo i nemojte traziti tudje, ako vec imate svoje".



0 Komentara Napisi komentar
Odgovori